Čovjek samo Srcem dobro vidi

Sunce koje nosimo u mislima je najvažnije. Pustite ga da sija... ma koliko oblačno bilo...

12.09.2017.

Gdje smo sada mi? Gdje su one riječi velike?

Samo Bog zna koliko mi fali toplina tvog doma, blizina tvoja, osmijeh, iskreni, topli, stisak ruke i utjeha, hej, ne brini, sve će biti dobro... Pusti ba, proći će i ovo, ta znaš da sve do sada već je prošlo. Gledam magistralu i sjećanja sama naviru na dan kad si mi kupio trešnje, kad su nas prodavačice zezale...i ne znam zašto ali suze mi krenuše. Rekao si da nisam dostojna da otpalo lišće sa smokve i masline metem po avliji tvojoj, da te pustim i jesam. Čudno je to kako nas život nauči da potisnemo ono što najviše želimo, da prigušimo vrisak iz duše, da pustimo voljeno, nikad prežaljeno. Laž je da se može voljeti mnogo puta u životu. Možda se čovjek pomiri da je najbolje da ima nekog i da glumi da je sretan, kao što smo pola života ili više glumili. Zamišljam te kako sjediš, pod nekom smokvom, zamišljen, s cigarom u ruci i osmijehom širokim... Možda će i dalje rađati smokve, mirisati polja lavande i mozda ce mnogima ostati želja kao i meni da s tobom odem sabahom do Hutova, da te bez straha i stida, zagrlim... Da si bar ti, jedini koji me je u dušu znao, mogao smoći snage i ostati uz mene, kad bure zapušu hladne i avlije prekrije lišće... Kao što su bolne uspomene prekrile i tvoje i moje srce.



12.09.2017.

Od svega i svakoga možete nešto da naučite...

Moraš upoznati nekoliko akrepa, glumaca, u zivotu, s njima probat i secer i sol, nazvace te emotivno sakatim, lazovom, kalkulantom, prevarantom, nestabilnim a sve u pokušaju da sebe prikažu kao najbolje što vam se desilo. Ma jel ba? Treba insan više da vjeruje akrepima od ljudi nego vlastitim očima i unutarnjem osjecaju koji mu govori da bježi glavom bez obzira od onih koji žive umisljeni u svojim deredžama, statusu evlije... Prodaju muda pod bubrege, uljepšavaju govor međ' ljudima ne bi li isti dobro unovčili, blate sve i svakog ko iznevjeri njihova očekivanja. Hej akrepu dragi, hvala za ponuđenu sol preprivenu secerom, ponudi ti to nekom drugom da liže, morebit ce poslije bolje pasti tj nasjesti na tvoje birane riječi, al sta ce ga otrijeziti jednom kad shvati s kim ima posla i da je kod ljudi takvih profila, baš sve na prodaju. Nekog hormoni, nekog godine a mnoge vala kompleksi lupaju. Tačno je da ima ljudi kojo iako na oko imaju sve, ipak su za sadake. Emotivno sakatima ne treba štaka od tvojih sakatih emocija, štaka glume, odlično zamišljenih scenarija i loše odglumljenih uloga. Emotivno sakati su za razliku od onih umišeljnih u svojim deredzama, naučeni da prepoznaju falš u svemu, u emocijama, u govoru , u svemu. Šta reći, ovoj je vakat gdje su glupaci na sceni i na cijeni a pošten i pametan svijet proglašen glupim i sakatim u svakom smislu. Ejvala onoj sitnoj buraniji koja daje pare za pranje tuđih prljavih savjesti, koji prljaju sve i svakog ne bi li vlastiti smrad duše oprali. Ako i za čim žalim, to je da sam takvom evliji ja inspiracija za riječi i stihove, romane i misli, koje prodaješ u bescjenje, mislim, vrijedniji ti je sitan šićar na pijaci dunjalučkoj nego... Nejse... Drago mi je da je ipak istina o tebi izasla na vidjelo, tvoje srce je more a jezik kutljača kojoj je zasmetalo suprostavljanje tvojim nakanama, i to je sasvim dovoljno da sve ono što ti zaista jesi, ispliva iz same srži tebe, na površinu. Od svih mišljenja, najvaznije mi je moje sopstveno, jer niko ne zna u kakvim sam cipelama kroz život gazila... A ko su ljudi da ljudima etikete lijepe, postavljaju dijagnoze, kad od svih ljudi na svijetu, sebe poznaju najmanje. A sem toga, mišljenje nebitnih ljudi, nebitno je. I tako. Što je danas lijep i sunčan dan, nema u blizini nikakvih loših vibracija. Hvala Bogu.