beats by dre cheap

Ljubavni jadi starih napaćenih duša bosanskih...

Kišno jutro, prohladno, kao moja duša što je poslije tebe. Ni sve topline ovog svijeta da se sastanu, jedno promrzlo mjesto u duši, zagrijati ne bi mogle. Ti nikad nećeš znati kako si poseban bio u mojim očima, kako te prihvatala i grlila moja duša. Ni to koliko snage mi je davala tvoja vjera, način na koji postupaš s drugim ljudima, širina poimanje vjere i svijeta... I da, živim ja... Prstima hladnim pišem ova slova da vjetar ih nosi do srca tvog... Pišem a znam da ne dopiru vapaji nečiji do gluhog, nit slova koja vjetar donese do onog koji vidi samo ono što želi vidjeti. Toliko toga je bilo protiv nas, očito je da smo vrijedili. Baš kao u mračno doba neznanja, kad su sve knjige i one koji su učili, spaljivali, i meni su svaku tvoju knjigu u vatru bacili, za mene pripremili lomaču, ali je kao kod Ibrahima, njihova vatra, meni hladna postala i spas od zlobe njihove. Koristim sve tehnike da emocije držim pod kontrolom, svjesna da su emocije prolazne i da nastaju pod uticajem unutarnjeg djelovanja hormona i vanjskih dozivljavaja. A ti, ti ne prolazis... Prisutan si u svakoj pori moga bića, gdje god stanem, ispred mene ti si, u snu, u mislima, u svemu, ali za stvarni zivot čak ni ti nisi smogao hrabrosti. Znao si da sam od onih koje je zivot odgajao spartanskim nacinom, bez milosti, grubo i bolno, sve s ciljem da ubije svaki osjecaj u meni... A ipak nije... Na oko, moj oklop je jak, neprobojan, čvrst, a samo si ti, jedini, znao moju ahilovu petu... I ipak me ranio i ostavio da krvarim... Ono što te ne ubije, ojača te, kazu, no ja mislim da sve što nas ubija, ubije dio nas, a probudio neki drugi dio za koji nismo znali da postoji. Suze kao svjedoci, bol i grč u stomaku, toliko mi nedostaješ. Ja pjesnik ni pisac nisam, i ne znam sve riječi dovesti u sklad i rime, da zvuči poetičnije, ali znam da svaka riječ napisana, dušom koja vapi za tobom, je diktirana. Previše svega je bilo između nas, previše mjesta za svakog najmanje za nas. A vise od svega drugog značio si meni. Kazu dva svijeta, razlike nepremostive, da sam glupa i budala što sam nasjela na slatke riječi tvoje a više od ičije duše, bliska s dušom tvojom sam bila. Ti ne znaš da osjetim težinu svakog tvog koraka dok tek probuđen, a ipak umoran, odlaziš na posao. Da djeci kao pravi profesor preneseš znanje. Osjetim čak i težinu kapaka tvojih i uzdah koji tr razdire...osjetim sve jer tu gdje ti si, dio je duše moje, u korak s tvojom, napaćeno hoda... I voljela bih da umjesto suza i žala što je sve naše otišlo na čekanje a možda i u nepovrat, svu tugu pretočim u dovu da te Onaj koji je naša srca okrenuo jedno prema drugom, pa ih udaljio, čuva. Ja dobro poznajem zakone srca... I boli me kad srca zašute, kad zakone razuma krutog i svjetine puke, uzmu kao jedine prave... Prolazno je sve... Mozda se i mom hodu po cesti dunjackoj blizi kraj, ali, ako bih imala šta da poručim bilo bi da sam otišla a da sam te voljela. I ne plače nebo, to moja duša za tvoj cvili. U moru nemorala, laži, nas dvoje pravi smo bili. I zbog onih kojima ni Zakoni Bozji ni zakoni srca nista ne znače, nas dvoje smo dušmani haman jedno drugom postali. Sve tvoje, sitnicu baš svaku čuvam kao najsvetije i ne dam da mi iko pokvari dobro misljenje o tebi, i sjecanje na nas prave, naše noći pored Neretve, pjesme i smijeh. I sve... I ništa... Bio si moj nepresušni izvor dobra. Dobro si i dalje, ali ne tečeš meni... Duboko u duši znam da me ipak samo ti razumiješ i sve napisao bez smisla i značenja, smislenim vidiš. Ti odraz si moj, moje ogledalo. Kad u sebe gledam, vidim tvoju bol, a znam da u sebi i ti osjetiš moju... Allah je, Živi i Vječni, i On zna što je sve ovako, možda smo samo dvoje koje je život uzeo pod svoje i sa srcima se poigrao... Možda nam se i on, kao i drugi svi, u facu smije jer se nismo dovoljno borili za nas... Nevazno... Sve dok postoji mjesto u mom srcu koje pripada samo tebi, znacu da ipak ima smisla zivjeti i biti ja, jer sam nekada dobrom covjeku kao ti što si bila najbitnija. Jedina. Prava.

Čovjek samo Srcem dobro vidi
http://yalandunya.blogger.ba
13/09/2017 08:16